Šefica kuhinje je...
Alisa
Blog - listopad 2007
srijeda, listopad 31, 2007

Eh sad... ovo je svečani trenutak... Stavljam  pred vas fenomenalan recept gospođe M. (koja će imati važnu ulogu i u nekim budućim receptima na ovom blogu). Rekla bih sad - vječna joj slava i hvala - ali u ove dane to bi se moglo krivo protumačiti.

Kolačići su prava bomba. I što se tiče okusa i što se tiče kalorija. Ne peku se, ali to ne znači da u njih ne treba uložiti truda i volje. Dajte sve od sebe i rezultat će vas oduševiti.

Elem... Treba vam plitki lim (protvan). Bez velikog filozofiranja, uzmite onaj koji dolazi uz pećnicu.

SASTOJCI
300 g meda (ovo je jedina stavka koja može znatnije promijeniti okus kolačića - ja obožavam DALMEDOV med od vrijeska i trudim se raditi ih s njim)
300 g čokolade za kuhanje
100 g maslaca
350 g kukuruznih pahuljica (iliti cornflakesa)
300 g sezama

PRIPREMA
Sjemenke sezama raširite po limu i pecite ih desetak minuta u pećnici, tek toliko da malo potamne, ne pretjerujte. Preporučujem vam da ne krećete na daljnje korake dok ovaj ne zgotovite jer vam se može dogoditi da se "zaigrate" pa da vam se sezam preprži, a to nije dobro.

Nakon što sezam izvadite iz pećnice, odložite ga negdje na stranu. Zatim u stvarno veliku zdjelu stavite kukuruzne pahuljice pa iz izdrobite "alatkom" za gnječenje krumpira. Tu sad ide onaj dio o trudu koji sam spominjala. Možete pahuljice gnječiti "ofrlje", ono...  par puta ih pritisnete i to je to... Ili si možete dati truda (nakon čega će vas definitivno boljeti ruka) i stvarno fino izmrviti taj cornflakes tako da dobijete jednoliko usitnjene pahuljice.

Nakon što se izmrvili pahuljice, dodajte im sezam i promiješajte.

Idući korak možete raditi na dva načina - ako ste "faca", radite stvar na pari (posuda + voda + posuda), a ako vam se ne da ili nemate adekvatne posude, uzmite običnu "rajnglu" pa stvar radite na slaboj vatri (ja tu koristim legendarni pleh spominjan u ranijim receptima, a ovaj put i vidljiv na fotografiji ). Znači, stavite u posudu maslac pa ga otopite, dodajte u njega natrganu čokoladu za kuhanje, sve stalno miješajte. Kad je čokolada otopljena, dodajte u nju med (izvažite ga ranije da se baš sad, kad treba miješati bez prestanka, ne biste zalijepili). Sve dobro miješajte još neko vrijeme, dok se sastojci dobro ne povežu. Uostalom - probajte, samo pazite se ne opečete. Već je sad prefino. :)

Sad ovu smjesu izlijte u posudu u kojoj čekaju pahuljice sa sezamom, i sve dobro, dobro promiješajte. Sve se mora prožeti i savršeno povezati.

Uzmite plitki lim s početka priče i u njega istresite smjesu. Dobro je, ali stvarno dobro, pritisnite na lim - to možete učini "lupkajući" smjesu žlicom (sjećate se kad ste ko klinci radili tortice u pješčaniku?), a zatim možete i valjkom preći preko nje kako biste je dodatno natisnuli u lim.

I sad najgori dio - to sve lijepo odložite u smočnicu pa neka se suši. Ne dugo, ali činit će vam se kao vječnost. Ako kolač radite navečer, ujutro ga možete rezati. Gospođa M. ga u ljetnim danima jednostavno zvizne u hladnjak kako bi što prije bio spreman za rezanje.

Uzmite najoštriji nož koji imate pa cijeli kolač izrežite na kocke. Lijepo i uredno (jer kolač mora nekako i izgledati). Ono što ne potamanite odmah, spremite u kakvu kutiju. Ja u limenu kutiju stavim papir za pečenje pa naslažem red kolačića, pa stavim još jedan papir, pa red kolačića, pa još jedan... i tako dok ima kolačića... ili kutije. Ako mi 5 kolačića ne stane u kutiju, ubacim ih u sebe (da ne propadnu, ne? ).

P.S. Na preporuku gospođe M., koja je neprikosnoveni autoritet kad se radi o sezamovim kolačićima, i ja poput nje radim dvostruku masu. Znači sve sastojke pomnožite s dva. Za one kojima šepa matematika to bi bilo: 600 g meda, 600 g čokolade, 200 g maslaca, 700 g kukuruznih pahuljica (imate u DM-u Encianove pahuljice od kile), 600 g sezama i dva do tri plitka lima. :))

Javite kako vam se sviđaju.

P.P.S. Ovaj put specijalni dodatak - ta-da-dam... - fotografije! I stariji će recepti biti uskoro fotodokumentirani, samo da ulovim malo vremena.


alisa @ 13:13 |Komentiraj | Komentari: 2 | Prikaži komentare
ponedjeljak, listopad 22, 2007
Eto mene malo... Zahladilo je pa ćemo više vremena provoditi za štednjakom. No to ne znači da se preko ljeta nije kuhalo. Dapače... otkriveni su neki savršeni recepti, ali o tom potom.

Danas ćemo malo o zelju na paradajzu. Mislim da je to ono što ljudi zovu i prisiljenim zeljem (premda nikad nisam shvatila na što ga prisiljavaju).

Moja prva sjećanja vezana uz zelje na paradajzu potječu od mog dede. On bi to često znao kuhati. I ja sam to voljela. Ali bez kim(l)a. Zato taj dio prepuštam svakom da izabere za sebe…

A ono što me nedavno motiviralo da napravim upravo zelje na paradajzu bio je pronalazak stare gusane posude (tzv. rajngle) koju nisam vidjela par desetaka godina, a slučajno sam je otkrila u maminom podrumu. Ta je posuda u mojoj familiji legendarna jerbo se u njoj pohalo meso, pržili su se "mišeki", kuhalo se zelje na paradajzu… Bez adekvatne posude, znači, nije bilo moguće napraviti dobru hranu. A da bi recept bio što precizniji, nije mi bilo teško dignuti pozadinu i skoknuti do kuhinje da premjerim posudu… promjer 22,5 cm, dubina 8,5 cm. Savršeno. Sad možemo početi.

SASTOJCI
glavica zelja (iliti kupusa) od cca 1 kg
1 glavica luka
1,5 žlica oštrog brašna
1/2 l pasirane rajčice/paradajza (može i koncentrat)
malo soli
kumin (iliti kim) – mljeveni ili sjemenke
malo ulja

PRIPREMA
Narezati glavicu zelja sto tanje. Sitno (!) isjeckati glavicu luka.

Na malo ulja (ja koristim, premda sam to možda već negdje ranije spomenula, "žuto" Bertollijevo maslinovo ulje za kuhanje sastava: 95% rafiniranog maslinovog ulja i 5% djevičanskog maslinovog ulja) popržiti luk (ne moram naglašavati da ne smije zagorjeti).
Dodati nasjeckano zelje. Dinstati desetak minuta (dok zelje ne počne ispuštati dušu, dok ne postane staklasto).
Maknuti s vatre i dodati žlicu i pol oštrog brašna. Dobro promiješati. Zaliti pasiranom rajčicom i vodom ili zaliti vodom i dodati koncentrat rajčice (toliko da zelje bude pokriveno, odnosno - ovisi o tome volite li gušće ili rjeđe). Koliko rajčice? Eh… recimo… tetrapaka stavim pola, a koncentrata istisnem nešto manje od pola tube Podravkinog 120-gramskog "dvostrukog koncentrata". Posoliti i posuti kuminom*.
Kuhati 45-60 minuta. Najbolje je probati, pa kad vam se čini da je gotovo, jesti.

Uz ovo odlično i savršeno idu Vindijine (Vindon) pureće debrecinke, i to one ljute. Narežem ih ukoso na komadiće velike cca 1 cm, pa ih ispečem na malo ulja u tavici. Onda sve to ubacim u zelje na paradajzu. A onda se ubijem u svemu tome.


*Ja u principu ne da ne volim, nego organski ne mogu smisliti kim. Ako ga ima po prutićima od lisnatog tijesta, nije mi teško skidati sjemenku po sjemenku. To u moja usta ne ulazi. Međutim, u zelje na paradajzu stavljam (ali stvarno umjereno) mljevenog kima, tj. kumina. Ono… na granici podnošljivosti. I to je jednina hrana u kojoj ga mogu pojesti.

alisa @ 22:12 |Komentiraj | Komentari: 5 | Prikaži komentare
Arhiva
« » lis 2007
  • p
  • u
  • s
  • č
  • p
  • s
  • n
  • 1
  • 2
  • 3
  • 4
  • 5
  • 6
  • 7
  • 8
  • 9
  • 10
  • 11
  • 12
  • 13
  • 14
  • 15
  • 16
  • 17
  • 18
  • 19
  • 20
  • 21
  • 22
  • 23
  • 24
  • 25
  • 26
  • 27
  • 28
  • 29
  • 30
  • 31
AdSense
Brojač posjeta
145122
Index.hr
Nema zapisa.